Liga za Varaždin: Umjesto smeća, u Brezju će nicati nove tvornice

Izvor: regionalni.com

Na odlagalištu baliranog otpada u Brezju danas je, na Dan planeta Zemlje, Liga za Varaždin predstavila svoje rješenje za najveći ekološki problem Varaždina.

Vlado Sevšek, predsjednik Lige za Varaždin i kandidat za gradonačelnika, podsjetio je da je u Brezju odloženo više od 130.00 tona bala, a da je inspekcija zaštite okoliša još 2007. naložila da se sav otpad hitno ukloni.

– Gomila otpada se deset godina kasnije udvostručila, i to unatoč činjenici da su bale odložene na lokaciji za koju nikad nije dobivena dozvola, pa je ilegalna, a uz to su odložene na vodozaštitnom i vodonaplavnom području. U balama se nalazi i medicinski otpad, a jedan od produkata takvih procesa je i metan, koji je zapaljiv, eksplozivan. Svih ovih godina dosadašnji političari nisu o tome uopće vodili računa – rekao je Sevšek.

Napomenuo je da se na području od 50.000 četvornih metara, na kojem se nalaze bale, formira i opasna procjedna voda. – Prema nekim mjerenjima, godišnje u Hrvatskoj padne između 500 i 1.000 litara kiše po kvadratu. Ako količinu od 1.000 litara pomnožite, dolazimo do podatka da 50 milijuna litara kiše padne samo na ovom području gdje je otpad. Bale su porozne i tako nastaje opasna procjedna voda, koja ulazi u tlo. A vodocrpilište Bartolovec je nedaleko ovog mjesta. Pametnome dosta – napomenuo je.

Sevšek je istaknuo da postoje tri moguća rješenja. – Jedno je da se balirani otpad odloži na drugu lokaciju, ali bi to bilo loše, jer se time problem ne bi trajno riješio nego samo premjestio na drugu lokaciju. Osim toga, u tom je slučaju veliki rizik transporta, a mogućnost sufinanciranja takve avanture je minimalna, odnosno nikakva. Druga mogućnost je odvoz bala na spaljivanje u inozemstvo, ali je i u tom slučaju ekstremno veliki rizik transporta – naveo je.

Za Ligu za Varaždin to nije prihvatljivo.

– Za nas je apsolutno prihvatljivo treće rješenje, a to je da se balirani otpad trajno zbrine putem tehnologije mehaničko-biološke obrade. Znamo da već imamo određenu količinu novca za takvo rješenje, a mogli bismo računati i na druge izvore, na sredstva Fonda za zaštitu okoliša, a vjerojatno i na sredstva iz EU fondova – istaknuo je Sevšek.

Napomenuo je da u ovom dijelu Europe djeluje najmanje pet centara koji mogu riješiti balirani otpad, a jedna od mogućnosti je i MBO tvornica koja se nalazi svega nekoliko stotina metara od odlagališta baliranog otpada.

– Više nema vremena za improvizacije, jer smo ispucali vrijeme koje nam je bilo na raspolaganju. U što kraćoj javnoj raspravi moramo postići što širi društveni konsenzus. Kratkoću javne rasprave sam spomenuo samo zato što iz ovih bala već raste drveće, a donji slojevi su se raspali i vremena puno nemamo. U raspravu i dogovor o načinu na koji će pitanje bala biti riješeno moramo uključiti što šire društvene slojeve, prije svega ekologe, a potom i pravnu struku. Uključit ću sve kompetentne osobe i institucije koje mogu pomoći – najavio je Sevšek.

 


Dubravka Lekić, članica Upravnog odbora Lige za Varaždin, upozorila je da podzemna voda iz Brezja direktno utječe u vodocrpilište u Bartolovcu, a time i u regionalni vodovod iz kojeg dobivamo vodu.

– Mi odrasli, koji smo već otporni na bakterije, vodu možemo popiti, ali naše mlade mame moraju, nažalost, kupovati vodu za pripremu dječje hrane – napomenula je.

Iznijela je da je Zavod za javno zdravstvo od 2007. do 2009. 16 puta uzorkovao vodu, a svih 16 uzoraka bilo je neispravno.

– Svi uzorci su bili neispravni mikrobiološki, jer su bili nađeni fekalni streptokoki, a i kemijski budući da je u uzorcima bilo nitrata, nitrita, mangana i željeza u povećanim količinama. Zavod za javno zdravstvo je o tom nalazu izvijestio i Policijsku upravu varaždinsku, pa su gradskim službama naložili hitno rješavanje i saniranje ovog terena. S obzirom da nije bilo pomaka, 2010. je ponovljeno uzorkovanje. Nijedan od tada uzetih šest uzoraka vode nije bio ispravan, dapače, uz streptokoke, javila se i Escherichia Coli. Uz nitrite i nitrate, utvrđeni su velika količina amonijaka i veliko zamućenje kompletne podzemne vode. Varkomu je naloženo da riješi problem, izrečene su im i novčane kazne, ali se do danas ništa nije dogodilo. Kad bi moja tvrtka bila vlasnik ove lokacije i kad bi mi deset puta došla inspekcija, već odavno bi me „otpeljali“. Liga za Varaždin nudi rješenje za balirani otpad kao udruga građana. Moramo nešto poduzeti da sačuvamo naše zdravlje i zdravlje naše djece – poručila je Dubravka Lekić.

 


Poduzetnik Davor Patafta je napomenuo da u aktivnostima Lige za Varaždin vezanima uz odlučivanje o baliranom otpadu neće sudjelovati.

– Čvrsto se ograđujem od takvih aktivnosti budući da sam ranije kao poduzetnik Gradu Varaždinu dao ponudu za trajno zbrinjavanje baliranog otpada i bio sam odabran. Nažalost, nakon što sam izgradio MBO postrojenje, koje se nalazi 200 metara od bala, prodao sam ga 2014. i nad njim više nemam nikakve ingerencije. Kao građanin Varaždina i član Lige za Varaždin, imam obvezu da informacije koje imam i za koje znam, jer sam se dugo time bavio, učinim dostupnima javnosti i budućim gradskim vijećnicima koji će o tome odlučivati – rekao je.

Napomenuo je da mu je žao što ga se uvlači u konotaciju ekoloških problema.

– Nisam ja bio taj koji je 2005. donosio odluku da se otpad na odlaže na vodozaštitnom području. Moj tim je nudio rješenja, ali nismo mi uzrokovali problem – istaknuo je.

Dodao je i da su građani putem računa za zbrinjavanje otpada već platili 50 milijuna kuna, ali za privremeno skladištenje i za zamatanje otpada u foliju. – Građani su zbrinjavanje otpada već platili i zato je u programu Lige za Varaždin predviđeno da građani neće platiti niti jednu kunu za trajno zbrinjavanje ovih bala. Liga je našla načine da građani ne budu opet opterećeni, jer oni nisu odgovorni za to što je politika 2005. odlučila bale ovdje odložiti ilegalno i za to što dosad nije našla način kako zbrinuti taj otpad. Ne govorim samo o bivšoj vlasti gospodina Habuša, jer je 2005. u Gradu Varaždinu i Županiju na vlasti bio netko drugi. Razumijem da ljudi rade greške, ali neka to priznaju i neka rješenje prepuste struci – zaključio je Patafta.